“Po mjeri” – Projekt koji vraća dostojanstvo tekstilnim radnicama i industriji

Tekstilna industrija nekad i sad: od ponosa do borbe za opstanak

Projekt “Po mjeri” donosi u fokus jednu od najzapostavljenijih, ali nekad ključnih industrija u Hrvatskoj – tekstilnu industriju. Nekad perjanica industrijskog razvoja, s tisućama zaposlenih radnica i radnika, danas se tekstilna proizvodnja u Hrvatskoj svodi na tek nešto više od 12.000 zaposlenih, od čega čak 89% čine žene. Prosječne plaće u ovom sektoru nerijetko su ispod praga siromaštva, dok radnice rade u uvjetima koji su daleko od dostojanstvenih.

Kroz istraživanje, mobilnu izložbu, živu knjižnicu i niz edukativnih aktivnosti, projekt “Po mjeri”, podržan kroz poziv za srednje projekte Fonda za aktivno građanstvo u Hrvatskoj, ne samo da dokumentira priče tekstilnih radnica, već i postavlja pitanje – je li moguća drugačija budućnost za tekstilnu industriju u Hrvatskoj?

Osijek – Grad tekstila koji traži novo lice industrije

Osijek je jedan od gradova koji su kroz povijest bili simbol tekstilne industrije. Tvornice poput IMK Slavonija, TEKOS-a, Svilane, LIO-a i Mare zapošljavale su tisuće radnica i radnika. No, s vremenom su ova poduzeća nestala s industrijske mape, njihova zemljišta su preuzeli trgovački centri, a tekstilna proizvodnja svedena je na manje pogone i lohn-poslove za strane naručitelje.

Bojan Nonković iz Udruge BRID, jednog od partnera na projektu, istaknuo je dramatične promjene kroz koje je prošla industrija:
“Ljudi se najviše sjećaju raspada industrije, otkaza i privatizacije. Danas je situacija potpuno drugačija – u Osijeku je tekstilna industrija gotovo nestala. Uz to, plaće su niske, a kolektivnog ugovora nema.”

Istraživanje koje je provedeno u sklopu projekta pokazalo je nedostatak novih radnika i gubitak kvalificirane radne snage, budući da mladi ne pokazuju interes za obrazovanje u ovoj struci. Osim toga, istaknuto je da su tekstilne radnice u znatno nepovoljnijem položaju u odnosu na druge radnike, što se očituje kroz niske plaće, neizvjesne radne uvjete i nesigurnost posla.

Osobne priče radnica – svjedočanstva prošlosti, ali i poziv na akciju

Jedan od najvažnijih segmenata projekta su osobne priče tekstilnih radnica, koje su dokumentirane kroz “Muzej osobnih priča”. Ove žene dijele svoja iskustva rada u industriji, tranzicijske traume koje su prošle te kako su se snalazile u novim okolnostima. Priče su predstavljene kroz fotografije, video intervjue i interaktivne izložbe, a mogu se pogledati i online na platformi Muzeja osobnih priča.

Morana Ikić Komljenović, voditeljica projekta, istaknula je važnost dokumentiranja ovih priča:
“Davanje glasa radnicama nije samo čin priznanja njihovog rada i truda, već i način da podsjetimo javnost koliko je važno osigurati dostojanstvene uvjete rada za sve. U razgovorima s radnicama doznali smo koliko je njihova profesija cijenjena, ali istovremeno potplaćena i zanemarena.”

Suzana Agotić, članica projektnog tima, dodala je da su mnoge radnice nakon zatvaranja tvornica bile prepuštene same sebi: “Dio njih nikad više nije pronašao posao u struci. Neke su se zaposlile u malim privatnim pogonima, dok su druge pokušale pokrenuti vlastite krojačke obrte. No, mnoge žene nikada nisu dobile otpremnine ili zaostale plaće, što je samo dodatno otežalo njihovu situaciju.”

Mogu li se stvari promijeniti? Prijedlozi rješenja

U sklopu projekta, izrađen je set preporuka koje su predstavljene saborskim zastupnicima. Ključne preporuke uključuju:

1. Povećanje minimalnih plaća u tekstilnoj industriji – trenutni iznosi ne omogućuju dostojanstven život.
2. Uvođenje kolektivnog ugovora – radnici u tekstilu nemaju regulirane uvjete rada na nacionalnoj razini.
3. Modernizacija obrazovanja – potrebno je redefinirati strukovna zanimanja kako bi privukla mlade ljude.
4. Poticaji za obrtništvo i male pogone – kako bi se omogućio razvoj održive tekstilne proizvodnje u Hrvatskoj.

Projekt također naglašava važnost spajanja tekstilne industrije s domaćim dizajnerima te okretanje održivim i zelenim praksama u proizvodnji.

Što dalje? Drugačija tekstilna industrija je moguća!

Projekt “Po mjeri” ne završava samo na istraživanju i dokumentiranju prošlosti – on otvara vrata raspravi o budućnosti. Radni tim projekta vjeruje da postoji prostor za inovaciju i novi pristup tekstilnoj industriji u Hrvatskoj.

Suzana Agotić zaključuje:
“Vjerujemo da je moguća drugačija tekstilna industrija – ona koja osigurava dostojanstvene plaće, ulaže u obrazovanje i tehnologije te potiče lokalnu proizvodnju. No, da bi se to dogodilo, potrebna je podrška sustava i promjena načina razmišljanja.”

Iako je tekstilna industrija u Hrvatskoj izgubila nekadašnju snagu, kroz projekte poput “Po mjeri”, njezina važnost i potencijal za novi početak postaju sve vidljiviji. Tekstil po mjeri radnica i radnika – nije samo san, već cilj za koji vrijedi nastaviti borbu.